U gradu Svetog Vlaha

Roman nas odvodi u dubrovačku prošlost između 1835. i 1870. godine, u vrijeme kada Dubrovnik sa sviješću o svestranim i plodnim rezultatima milenijske poduzetnosti i stvaralaštva, s dubokim osjećajem boli uslijed državnopravne razvlaštenosti, upravno provincijaliziran i politički potčinjen traži nove, moguće putove svoga opstajanja i prosperiteta u rascjepkanom hrvatskom prostoru kao i prostoru Carevine Austrije.